PRovokacija.com

Don’t shit where you eat

, lis..07, 2011, u Internet, PR, Zanimljivosti

Malo sam razmišljala trebam li uopće pisati o ovom slučaju jer je tako očit i jasan te nije teško za zaključiti da se ovdje dogodio jedan medijski fail epskih razmjera. Ako pratite hrvatske medije, vjerojatno ste primijetili kako je ovih dana buknula velika priča oko Velebitskog piva, odnosno vlasnika tvornice koji je svojom nesmotrenom izjavom ugrozio svoj brand. Priča je poznata, mladi alternativci udruženi u udrugu organizirali su koncert i zamolili pivovaru Ličanka koja proizvodi Velebitsko pivo, njihovo omiljeno, da im bude sponzor. Zašto je ovaj slučaj digao ovakvu prašinu?

 

Zbog nerazumijevanja, neprikladne komunikacije, podcjenjivanja vlastite publike i  medija koji su jedva dočekali priču ovakvog tipa.

Naime, gospodin vlasnik pivovare, na upit je odgovorio neprikladno. Da, bio je iskren, ali na iskrenost i stav “što na drumu, to na umu“ zaboravite ako želite ozbiljno poslovati. Homofobna izjava još je malo začinila situaciju.

Što bi se dogodilo kada biste ljudima s kojima surađujete bili u potpunosti iskreni i zaboravili na profesionalno ophođenje? Bilo bi tu mnogo rodbinsko-animalnog općenja zbog npr. kašnjenja plaćanja i loše obavljenih poslova. Jednostavno, takav način ophođenja je nedopustiv ako želite poslovati profesionalno i pozitivno. „Hvala iako je ideja odlična, ne možemo sudjelovati zbog toga i toga i nadam se da ćemo u budućnosti surađivati“ bio bi kratak odgovor nakon kojega bi priča jednostavno završila.

Ali eto, gospodin je odlučio reći to na malo drugačiji način. I što su napravili naši mladi alternativci? Hihotali su se. Pa im je bilo urnebesno smiješno. Pa su možebitno odgovor  proslijedili svojim prijateljima i mic po mic, priča je odjeknula u gotovo svim medijima.

I što se dogodilo?

Bojkot.

Velebitsko pivo slovilo je za kvalitetno pivo kojeg baš nema u svakom kafiću, kojeg imaju samo odabrana mjesta i koje je imalo jedan cool imidž kvalitetnog domaćeg proizvoda.

Nakon ovog odgovora vlasnika, na internetu je buknula prava „pivska“ buna. Ljudi, oni koji vole Velebitsko, ostali su šokirani ovakvim potezom i odlučili ga bojkotirati. Puno negativnog PR-a, rasprave na Twitteru i Facebooku doslovno su u dva dana uništila kul reputaciju koju je Velebitsko pivo imalo među svojim fanovima i koju je stvaralo godinama.

Neki od komentara u medijima bili su i da je i ovakav loš PR u stvari dobar, jer za Velebitsko pivo nije znao veći krug ljudi. Nikako se ne bih složila da je u ovom slučaju loš PR dobar PR.  Ovaj je slučaj jako naštetio brandu i iskreno, baš me zanima hoće li biti neke povratne reakcije da se barem proba ispraviti šteta.

Ne znam zna li vlasnik pivovare tko je njegova publika, odnosno tko su njegovi konzumenti. Ali upravo oni koji su mu se obratili, to su oni od kojih živi. Važno je jako dobro poznavati tko su konzumenti vaših proizvoda i još je važnije da ste realni prilikom njihove identifikacije. Jedno je ono što biste vi željeli, a drugo je što imate. U ovom slučaju, nemate ni to.

:, , ,

3 komentara na ovaj članak

  • Rik

    Hm. Zanimljivo mišljenje. Potpuno razumijem navedeno stajalište, dapače, umnogome se i slažem s istim. Ono što ipak ne razumijem od strane dotičnog vlasnika su dvije stvari: 1) zašto je uopće on bio taj koji je odgovarao na ičiji poziv, kad bi u svakoj ozbiljnoj firmi morao imati osobu za odnose s javnošću, ili barem tajnicu (ako je manja firma), koja će preuzeti nečiji upit, te će se stvar dalje odigrati interno, pri čemu će ta kontakt osoba odgovoriti prema van opet i 2) ako je već bio toliko glup da nema takvu osobu i sam preuzeo te upite, i naposlijetku dopustio se isprovocirati, zašto nema nikakav ‘damage control’ mehanizam? Mislim, jedno je biti vlasnikom. No u organizaciji firme on ne istupa u javnost, on je odlučuje ni o financijama firme, on ne upravlja. On je vlasnik. I treba imati ljude za sve to. Ukoliko ih ne želi, neka se obrazuje u navedenim područjima, savlada i nauči tražene (ne željene, već tražene) vještine, i onda će biti one-man-b(r)and. Smiješno tko sve vodi (i kako!) firme.
    I apsolutno se slažem s Tobom da ljudi koji javno istupaju moraju biti više društveno i kulturno osviješteni (da ne napišem baš ‘ne bi smjeli biti seljačine, što mahom jesu’). Lijepi stav, i tekst. Pozdrav!

  • jasen

    Fantastičan primjer lošeg PR-a.
    Evo jednog američkog primjera:
    za kontekst pročitati:
    http://www.geekosystem.com/avenger-controller-pr-berates-penny-arcade/
    za detalje:
    http://penny-arcade.com/2011/12/26/just-wow1

  • saby

    Zato što tek kad do ovako nečega dođe, postaju svjesni važnosti Odnosa s javnošću
    Sigurna sam daj e nakon navedenog, vlasnik itekako dobro razmisljao o posljedicama svoje izjave i zapošljavanju PR stručnjaka, ali poslije j… nema kajanja….

Dodajte komentar!

Tražite nešto specifično?

Upotrijebite formu za pretraživanje: