No primijetila sam da najveću muku mučimo ne toliko s neznanjem, koliko sa stavom „što vi znate“. Bilo poslodavaca, bilo klijenata ili suradnika. Što samo po sebi ne bi bio problem da ti isti ljudi nama profesionalcima prepuste da radimo svoj posao, a oni da ubiru plodove (našeg) rada.

Uzmimo čest primjer. Manji klijent dolazi u marketinšku agenciju i ima vrlo ograničen budžet. Nakon brifiranja i razvoja strategije oglašavanja, agencija daje prijedloge kreiranja vizuala kampanje ili stranice te prijedlog medija plana koji je ciljano napravljen da targetira željenu publiku. Jednostavno, zar ne? Gotovo u pravilu, takav tip klijenta se javlja nekoliko dana kasnije s komentarima da će on u vlastitom aranžmanu napraviti vizual (čitaj „od tetke mali radi čuda u Photoshopu i radi sajtove u garaži“) te da bi htio napraviti par izmjena u medija planu. I u tom trenutku se jedna skromna, ali učinkovito posložena kampanja koja donosi korist, pretvara u bacanje novaca u vjetar.

Klijenti po običaju ne razumiju zašto je ponekad s ograničenim budžetom bolje ići u medije koji su targetirani, ne razumiju da je bolje da ih „vidi“ manji broj visoko motiviranih ljudi, nego golema količina ljudi koja neće ni doživjeti njihov oglas. No budući da je klijent uvijek u pravu (a-ha!) te da gotovo u pravilu vlasnik/direktor ima ego do svemira i natrag, kampanja završi jednim prikazom u najčitanjim novinama, portalima i sl., pa od kampanje nema nikakve koristi. Ponekad tako odrađene kampanje završe toliko kriminalno da ih agencija ne želi uvrsiti u svoj portfolio.

Pitam se zašto onda klijenti uopće dolaze u agencije? Misle li da im agencije sa svim svojim klijetima i iskustovom ne mogu pružiti najbolje? Zašto posao ne prepuste profesionalcima koji znaju što rade i koji žele najbolje za klijenta?

Usporedite ovu situaciju s odlaskom u skupi restoran za kojeg ste samo čuli riječi hvale. Glavnom kuharu objasnite što biste rado jeli i nakon njegovih prijedloga temeljenih na vašim preferencijama i njegovom bogatom kulinarskom iskustvu, kažete mu da biste vi predloženo jeli bez ovog začina, s ovim prilogom, da ste donijeli svoj pribor za jelo i da vam ne treba stolnjak. E pa evo vam onda ćevapi, kad bolje niste ni zaslužili.