Kad govorim o klasičnim medijima, mislim na tisak, televiziju i radio – medije koji nisu interaktivni, „brzi“ i čijim korištenjem nismo u mogućnosti dalje istražiti informaciju koju su nam osigurali. Internet je (kao medij) jedini koji nam brzo i lako omogućava da informaciju sagledamo iz više različitih izvora, bilo da govorimo o globalnoj ili lokalnoj razini; bilo da govorimo da nam informaciju donosi školovan novinar ili prosječan građanin. Informacije – važne, nevažne, detaljne ili opširne svuda su oko nas i dostupne su nam jednim klikom miša i zato će internet uvijek biti u prednosti pred ostalim medijima – osigurava nam sav sadržaj kao i klasični mediji, a uz to nam daje mogućnost da dalje i istražujemo. Osim što klasični mediji ne mogu ponuditi daljnju interakciju, postaju i mediji kojima se ne vjeruje. Previše interesa političke, komercijalne pa i privatne prirode, doveli su do nepovjerenja građana pa se na njih često gleda kao na pamflete određenih političkih ili komercijalnih struja.

Društvene mreže najbolji su pokazatelj da je mišljenje svakog korisnika važno i da je ono podložno promjeni u bilo kojem smjeru. Kompanije sada mogu konkretno dotaknuti svakoga, pitati ga za mišljenje, iskustva i što je najvažnije – pridobiti ga. To je svojevrsna win-win situacija za obje strane, jer nam (korisnicima) je interent poslužio da dobijemo ono što zapravo zaslužujemo.

Što će se promijeniti u odnosima s javnošću zbog toga što učimo prikupljati informacije na drugi način?

Danas tvrtkama (da bi informirale o svojim proizvodima ili uslugama ) nisu potrebni klasični mediji. Nekad su klasični mediji garantirali doseg do velikog broja ljudi i tada su se tvrtke s time zadovoljavale. (koliko je taj način lova vrabaca sačmaricom uspješan, nekom drugom prilikom). No danas se tržište okreće specijaliziranim skupinama ljudi kojima će prezentirati svoje proizvode i koji će dalje svojim dobrim „word of mouth“ proširiti informaciju o dobrom i kvalitetnom proizvodu.

Nekad je pojavljivanje u medijima dovodilo do interesa javnosti, a danas je interes javnosti taj koji vas dovodi u medije. Upravo zbog toga povlači se pitanje postaje li jedan dio PR-a nepotreban. Ako se sjetimo da je jedan od ciljeva odnosa s javnošću promovirati klijenta/kompaniju raznim vrstama javnosti, što će se dogoditi kada nam za pažnju tih istih javnosti više neće biti potrebni klasični mediji? Hoće li PR (odnosno njegov dio) biti nužan samo za proizvode i usluge koje se teže prodaju ili nisu kvalitetni? Na koji će se način PR modificirati? Hoće li mogućnost svojevrsne sveopće kritike dovesti do poboljšanja proizvoda i usluga generalno govoreći?

Teško je predvidjeti razvoj događaja, no ne treba puno razmišljati da bi se shvatilo da će neki „stari“ način predstavljanja kompanija ili proizvoda morati krenuti u potpuno drugom smjeru i naučiti direktno zadovoljiti krajnjeg korisnika, a ne medij u kojem se plasira, kako to sada biva. Upravo takav način zadovoljavanja forme i savršenog predstavljanja u medijima više neće biti moguć – osim ako naravno niste veliki oglašivač (wrong again) ili imate kvalitetan proizvod ili uslugu (BINGO!). Možda će biti nužno promijeniti putanju poruke koja se prenosi samom korisniku. Ako ćemo se korisnicima obraćati direktno, hoće li nam uopće biti potrebni klasični mediji kao prijenosnik informacije?

Evidentno je da će se dio odnosa s javnošću koji se odnosi na plasiranje informacija korisnicima  morati modificirati i  brzo i drastično. Morat će se pronaći način kako informaciju plasirati direktno korisniku koji će domino efektom informaciju proširiti dalje (potrudite se da je informacija pozitivna ), a ostaje nam vidjeti kako će se i kada to početi događati u značajnijoj mjeri i to ne samo putem društvenih mreža.

Također je važno naglasiti da je PR kampanja proces koji traje i koji je interkativan; koji daje informacije i odgovara na upite javnosti, a istovremeno osluškuje kako ta ista javnost „diše“ i pronalazi nove momente koje može iskoristiti. Zato je važan pravi tajming, odnosno pravodobnost.

Ponekad odnosi s javnošću ovise o aktualnim okolnostima, globalno i lokalno. Zato je važno da je PRovac dobro informiran i da razmišlja „novinarski“- da razmišlja iz perspektive novinara. Ako vidite da je aktualno nešto o čem vi ili vaša kompanija znate puno, kontaktirajte novinare i ponudite im vaše viđenje situacije.

Prema vlastitim iskustvima i iskustvima kolega, jedan od velikih problema s kojim se PRovci susreću je postojanje hijerarhije u poslovnom sustavu koji, gotovo u pravilu, uzrokuje kašnjenje. Mnoge dobre PR akcije koje nastanu analizom aktualnog stanja u svijetu ili državi, osluškivanjem javnosti i pronalaskom neiskorištenog medijskog prostora, a trebaju se ad hoc odraditi, zapnu negdje u bespućima administracije.

Ako svaka planirana informacija za objavu, ideja ili materijal trebaju biti odobreni od strane nadređenih ili uprave (do kojij je vrlo teško doći zbog brojnih obaveza), zaboravite osluškivanje javnosti. Ako ne možete odlučiti u roku od pola sata što biste mogli plasirati medijima, zaboravite. Jer trebat će vam još vremena za produkciju materijala, distribuciju…A onda će već biti kasno.

Ako osoba zadužena za odnose s javnošću nema slobodu raditi samostalno i donositi odluke prema vlastitom nahođenju, onda možete biti sigurni da će mnogo medijskog prostora jednostavno otići u vjetar. Ili možda konkurentu.

Za svaku od internetskih stranica ili portala prvenstveno je važno da je prisutna, bilo linkom bilo oglasom, na internetu kao mediju. Ukoliko imate budžet za marketinšku kampanju, prvo mjesto na koje idite je internet. Oglašavanjem na internetu dobti ćete i a) posjećenost i b) gradit ćete brand.

Zašto internet?

Zato što je besplatan korisnicima.
Zato što ste od korisnika „one click away“.
Zato što korisnici do infomacije dolaze uz minimalan napor.

Oglašavanje u ostalim medijima neće vam donijeti (značajnu) posjećenost. Doprinjet će brandu, što je isto jedan od ciljeva, ali smatram kako je za mnoge siteove posjećenost “Number 1″ cilj. Primjerice, sjetite se koliko ste puta čitali novine u kojima ste vidjeli oglas za neku od internetskih stranica. A onda se sjetite koliko ste puta otišli na tu stranicu u svojem uobičajenom surfanju interentom. Vjerujem da su brojke mizerne.
Svaka akcija koja zahtjeva reakciju po principu „Moram se sjetit’ to pogledat“ je akcija koju ne želite. Želite da korisnik odmah i sad dođe k vama. Onda mu dajte prilku da uz minimalan napor, klikom svog kažiprsta, dođe k vama. Budite pristutni među ljudima koji koriste vaš medij. Na žalost, ovo vrijedi samo za internet, ali ne i za druge medije.
Zašto?
Zato što je internet interaktivan.
A mi volimo biti interaktivni.