Zašto je za političara dobro da ima svoju stranicu? Zato što je to njegov komunikacijski kanal, zato što kvalitetnom stranicom stvara sebe kao brand, zato što šalje poruke i prezentira se na najbolji mogući način – onako kako želi. Osim toga, hrvatski političari još su na vrlo niskoj razini internetske pismenosti i svatko tko iole pokaže volju i želju pozabaviti se internetom i svojom prezentacijom na istome, velike su mu šanse da poluči pozitivan rezultat. Ne moram ni napominjat kako je jako važno da internetsku stranicu ne radi „od susjeda Mire mali koji ide u Elektro-tehničku i vudren je za te vražje kompjutere“, nego je za to potrebno angažirati profesionalce koji iza sebe imaju uspješne projekte, kreativne ideje i treba iskeširati novac koji će  postati najpametnija investicija. Naravno, netko se treba baviti održavanjem te stranice i kao ono što me najviše „zabolilo“ u Ljuštininoj izjavi je onaj dio u kojem poručuje da je izborna priča gotova. FAIL epskih razmjera za jednog glasnogovornika koji je time potvrdio da se inače ne radi ništa, nego da se isključivo nešto radi par mjeseci prije izborne kampanje. Umjesto da se sada komunicira da će se uprijet više, jače i snažnije, oni gase internetsku stranicu koja je u gabaritima troškova vjerojatno na samom dnu ljestvice.

Bandiću je, kao političaru, rejting opako narušen svim aferama, gubitkom predsjedničkih izbora, skandalima,  a  u medijima ga je sve manje i stvara se dojam da se malo „pogubio“. U takvom slučaju komunikacija putem vlastite stranice je najbolji način kako natjerati vodu na svoj mlin. Prvi hrvatski političar koji shvati je „imanje“ vlastite stranice posao kojim se mora baviti ozbiljno dobit će ono što želi – brand “samog sebe” i povjerenje građana.

Napomena: Postoje i razne špekulacije da je Bandić ugasio stranicu zbog toga što je trebao na istoj objaviti popis donatora svoje izborne kampanje. Ako je razlog taj, mogu samo pozdraviti gradonačelnika i poručiti mu  ovo.

Ideja svake internetske stranice, svejedno o kojoj se tematici radi, jest privući, zainteresirati posjetitelje i dati im ono što žele. Zato bi trebalo krenuti s jednostavnom pretpostavkom da bi svaka internetska stranica prvenstveno trebala znati tko su njeni posjetitelji. Korporativne stranice nemaju „slobodu“ targetirati preciznu ciljnu skupinu već bi trebale svoje sadržaj prilagoditi većem broju posjetitelja.

Vodeći se za činjenicom da tvrtka nudi široki spektar proizvoda ili usluga te činjenicom da je nemoguće precizno predvidjeti što bi potencijalnog kupca/klijenta moglo zanimati, stranicu treba promatrati iz perspektive osobe koja potencijalno želi saznati sve kako bi jednog dana mogao surađivati ili kupiti proizvod/uslugu po najpovoljnijim uvjetima.

Unutar ovih smjernica nije jednostavno kreirati korporativni web site, no navest ću par uputa koje su ključne za stranicu:
1.    Ne komplicirajte
Korporativna stranica mora biti jasna, sadržavati važne informacije i biti dobro polinkana s ostatkom sitea, kako bi klijent mogao jednostavno doći do onoga što ga zanima. Ne treba vam turbosoničan dizajn, ne treba vam site koji će zapanjiti korisnika – korisniku treba (samo) više informacija.

2.    Brzina je važna
Ako pogledate gornju uputu, shvatit ćete da će vam upravo jednostavnost sitea i izbjegavanje „kerefeka“ omogućiti da site funckionira brzo.

3.    Ljudi vole jednostavne stranice
Nemojete komplicirati s 500 rubrika i podrubrika, nemojte natjerati klijenta da se se izgubi u stranicama sadržaja i da na kraju ne može doći do onoga što ga zanima. Zbunjenost korisnika=odlazak sa stranice.
4.    Stranica nije perpetuum mobile
Updateajte sadržaj, osvježavajte site što je češće moguće. Paratite koje se stranice posjećuju, što se traži i prema tome prilagođavajte sadržaj.

5.    To nije stranica za vas
Vaš korporativni site nije stranica za vas, nego za korisnike, zato probajte biti maksimalno objektivni i postavite se u njihovu perspekitvu.

6.    Odredite tim ljudi koji će raditi vaš koroporativni site

Nemojte se dati zavarati idejom kako bi bilo odlično da se svi unutar tvrtke uključe u njegovu idejnu izradu te vizijom kako ćete na kraju posla svi zajedno pjevati „Neka cijeli ovaj svijet“. Nećete. Na kraju ćete imati poluproizovd za krajnjeg korisnika, puno isfrustriranih ljudi u tvrtki i manjak živaca. Unajmite profesionalce koje DOBRO informirajte što ste i što želite ili dajte slobodu određenom timu ljudi koji će biti odgovorni za projekt.

U idealnoj budućnosti, novinari će odlaziti na presice ili mjesta zbivanja i producirati sadržaj i za print i za web. To neće biti isti sadržaj, budući da se struktura novinarske forme za navedene medije razlikuje i potrebne su modifikacije. Novinar budućnosti će prilagođavati svoj novinarski uradak i koristiti svaki mogući medij da plasira potrebnu informaciju. Primat će jednu plaću i svoj posao gledati kao jedinstven, a ne kao osnovni posao u printu ili webu plus rad na dodatnim medijima kojeg radi besplatno.

U nas je nekako uvriježeno stanje da u nekim izdanjima postoje dvije redakcije – jedna za web, a druga za print. Situacija prije ove donosila je produkciju isključivo tiskanih materijala koje bi onda neki administrator bez prilagodbe uploadao na stranicu. Danas kada se i u Hrvatskoj shvatilo da pisanje za print nije isto što i pisanje za web izdanja, postoji priličan otpor u prihvaćanju činjenice da bi jedna osoba trebala opsluživati raznovrsne medije istih izdanja. U vodećem njemačkom tjedniku je vladao veliki otpor prema navedenim promjenama. Starija „škola“ novinara nije bila vična novim tehnologijama i apriori je gledala na nove zadatke kao na dodatni posao za kojeg nisu plaćeni. Nakon brojnih edukacija cijele redakcije, vrlo je jasno definirano kako za osobe koje ne budu obavljale svoj posao za oba medija, u redakciji više neće biti mjesta. Prilagodba se nekima čini kao drastičan potez , a nekima kao prilika.

U Hrvatskoj su se u mnogim medijskim kućama događale situacije da su redakcije startale kao svaka za sebe, zatim se radi smanjenja troškova spajale u jednu, a nakon toga opet razdvajale. Prema mojem mišljenju, to se događalo zbog toga što je web za mnoge novinare još uvijek neki „neistraženi teritorij“ o kojem nemaju previše znanja. Budućnost bi nam trebala donijeti nove vrste redakcija – novu generaciju novinara koja će se znati primiti u koštac sa svim medijima koji postoje, a s njima i urednike koji će sadržaj znati usmjeravati što na print, a što na web, a što na oba izdanja.

Kad imate internetsku stranicu koju želite poboljšati ili promijeniti, poželjno je organizirati fokus skupine korisnika.

Fokus grupe organiziraju se tek NAKON što se kreiraju tri, četiri potencijalna rješenja. One ne moraju okupiti velik broj korisnika internet sitea, ali trebale bi okupiti njih kao skupine – npr. korisnike koji ne koriste site, oni koji ga površno koriste, redovite korisnike s različitim stupnjevima informatičke pismenosti, korisnike koji ga koriste za različite namjene i sl. Korisnike za testiranja treba složiti prema ciljevima koje želite ostvariti.

Važno je unaprijed imate razrađen scenarij i da SVE skupine korisnika testirate po istom scenariju.

Pitanja koja postavljate trebaju biti neutralnog karaktera, bez uplitanja i navođenja na odgovor, bez sugeriranja i pritiska. Važno je korisnicma napomenuti da nema krivih odgovora i objasniti im cilj testiranja. Jedna od grešaka je puštanje korisnika na komunikaciju bez usmjeravanja, jer se onda dogode individualne epizode svakog pojedinog korisnika po principu „ja bih volio da site izgleda….“ Usmjerite ih na nekoliko mogućih situacija i dajte im da biraju između njih.

Vjerujte, odgovori će biti zanimljivi i dat će vam smjer u kojem trebate ići. Korisnici su ti konkretni nosioci vaših usluga, proizvoda ili servisa i jedino što je važno jest da su oni zadovoljni. Sve ostalo dolazi nakon njih.