Također je važno naglasiti da je PR kampanja proces koji traje i koji je interkativan; koji daje informacije i odgovara na upite javnosti, a istovremeno osluškuje kako ta ista javnost „diše“ i pronalazi nove momente koje može iskoristiti. Zato je važan pravi tajming, odnosno pravodobnost.

Ponekad odnosi s javnošću ovise o aktualnim okolnostima, globalno i lokalno. Zato je važno da je PRovac dobro informiran i da razmišlja „novinarski“- da razmišlja iz perspektive novinara. Ako vidite da je aktualno nešto o čem vi ili vaša kompanija znate puno, kontaktirajte novinare i ponudite im vaše viđenje situacije.

Prema vlastitim iskustvima i iskustvima kolega, jedan od velikih problema s kojim se PRovci susreću je postojanje hijerarhije u poslovnom sustavu koji, gotovo u pravilu, uzrokuje kašnjenje. Mnoge dobre PR akcije koje nastanu analizom aktualnog stanja u svijetu ili državi, osluškivanjem javnosti i pronalaskom neiskorištenog medijskog prostora, a trebaju se ad hoc odraditi, zapnu negdje u bespućima administracije.

Ako svaka planirana informacija za objavu, ideja ili materijal trebaju biti odobreni od strane nadređenih ili uprave (do kojij je vrlo teško doći zbog brojnih obaveza), zaboravite osluškivanje javnosti. Ako ne možete odlučiti u roku od pola sata što biste mogli plasirati medijima, zaboravite. Jer trebat će vam još vremena za produkciju materijala, distribuciju…A onda će već biti kasno.

Ako osoba zadužena za odnose s javnošću nema slobodu raditi samostalno i donositi odluke prema vlastitom nahođenju, onda možete biti sigurni da će mnogo medijskog prostora jednostavno otići u vjetar. Ili možda konkurentu.

Dobili smo novu premijerku. Opet ne želim iznositi svoje osobne političke stavove, ali iskomentirat ću dvije stvari: stav javnosti i retoriku nove nam premijerke. Iako je tek tjedan dana službeno na vlasti, oko naše Jadranke digla se takva medijska bura kakvu skoro i Severina nije postigla svojim filmićem.

Za početak, hajmo malo o medijima koji novu premijerku seciraju kao žabu na satu biologije. Te kakvo joj je držanje, te što je imala na sebi, te pitanja oko bezbroj trivijalnih detalja koje apsolutno nemaju veze s njenim političkim angažmanom ili snagom. Što njena odjeća i frizura govore o njoj, kakva joj je neverbalna komunikacija i još bezbroj detalja za koje NIKAD nisam čula da se mediji bave u slučaju nekog političara. Jeste li ikad čuli ili pročitali da je netko od medija iskomentirao da bi primjerice Čobanković trebao nositi odijela koja ga vizualno stanjuju? Kao da ta činjenica da je Jadranka žensko zanemaruje njeno političko iskustvo i znanje. Općenito, smatram da se žene u hrvatskoj politici poistovjećuju s tim kako izgledaju i kakav stil njeguju, a ne s političkom idejom koju godinama provode. Više nije važno što Jadranka govori, jer evidentno ne govori ništa pametno budući da je žensko – pa hajmo malo pričati o tome kako nema stila i kakvu lošu frizuru ima. Kad se prisjetim samo na što su znali ličiti hrvatski političari, a to nitko nije komentirao, pitam se jesu li žene u Hrvatskoj stvarno toliko degradirane da ih se uopće ne može doživjeti ozbiljno? One se doživljavaju samo kao neke tamo gospođe koje nešto pričaju i podložne su kritici medija zbog svog odjevnog ukusa/neukusa. Sjetite se Ingrid Antičević kojoj sigurno ne ide u prilog da je atraktivna i da ima stila. Sjetite se i Ljubice Lalić koja uopće nije imala stila. A sad se probajte sjetiti nekih političkih platformi koje su navedene podržavale li ne podržavale. Ništa, ha? Na žalost, živimo u vremenu u kojem mnogo trivijalnosti dopire do javnosti. I upravo s time, susreće se i naša Jadranka.

No da se razumijemo, i sama je Jadranka kriva za to. Naime, od kada je postala premijerka, ona neprestano ističe činjenicu da je žena. Ma ne bi čovjek rekao. U raznim floskulama popust „čvrsta ženska ruka“ i sličnim, oprostite mi na izrazu – gluparijama, ona se na neki način ograđuje od potencijalne odogvornosti. Što, ako si žena, slabijih si umnih sposobnosti? Ako si žena, ne bi trebala biti na ovako odgovornoj poziciji, ali eto, slučajno jesi pa ćeš se extra truditi samo zato što si žena? Cijelo vrijeme postoji taj nesklad u čvrstim potezima i odlukama koje treba provesti te naglašavanju svog spola.

E pa draga Jadranka, za mene možeš biti hermafroditski dvogrbi retardirani patuljak ako ćeš raditi svoj posao dobro. Ali isticanje spola kao neke, u najmanju ruku mane, je totalna pljuska za sve političarke i žene u Hrvatskoj. Zašto žena ne bi bila dobra premijerka? Zašto žena ne bi bila odlična direktorica svemira ako treba? Trebamo li se cijelo vrijeme sustavno boriti za ravnopravnost spolova i istovremeno naglašavati, znate, mi smo „samo“ žene? Jesmo li ikad čuli nekog od hrvatskih političara da se ispričava zato što je muškarac? Naravno da nismo. Za poziciju premijera, trebamo pravu osobu, a ne pravog muškarca ili ženu. Naravno, upitno je sada govoriti o tome, s obzirom na situaciju u kojoj je Jadranka dobila ovako odgovornu zadaću.

Za kraj, osvrnula bih se za Jadrankinu izjavu da će ona od vrućeg krumpira napraviti „u ženskom stilu“, ukusnu krumpir salatu. (In my wildest dreams, da sam na Jadrankinom mjestu, odgovorila bih „kolegi“ da bih svakoga tko postavlja tako debilna pitanja roknula tim krumpirom u glavu , ali to sam samo ja  ) Umjesto da Jadranka pokaže odlučnost i kaže kako za nju ne postoji nikakva politička situacija koja bi bila vrući krumpir, ona se odlučila za kulinarske egzibicije. Bravo, za što li je žena nego za kuhinju i kuhanje, pa je treba i staviti na njeno mjesto. Hvala ti Jadranka.

A sada ću prestat pisat i idem opasat pregaču te skuhat vrhunske kulinarske delicije za svog kršnog Miju i naše šestero nejači – da mu opet ne bih dala povoda da me istuče.

Ok, ajmo vidjeti koje su zajednički elementi. Oba su mediji koji se čitaju/gledaju. Oba su mediji koji uz tekst sadrže (najčešće) i fotografije. Oba su mediji koji za zadaću imaju informirati i/ili zabaviti.

I tu svaka sličnost prestaje. Primjećujte li da biste i televiziju mogli na isti način komparirati sa tiskom tj. internetom? Pa zašto onda nitko tisak ne uspoređuje s televizijom?

Pogledajmo razlike:

Na internetu se događa interakcija s korisnikom, znači možemo početi na jednom siteu, a završit ćemo na nekoj 50-toj stranici, ako nas neka sitnica/oglas/link tamo odvedu. U tiskovinama ćemo najćešće završiti, primjerice, na posljednoj stranici. Ograničeni smo opipljivim “prostorom”. Za tiskovinu nam je potrebno vrijeme u kojem je procesuiramo. Internet značajno ubrazava to vrijeme – em kraćim novinarskim formama, em bržim dolaskom do sadržaja koji nas zanimaju. Internet je bolje plodno tlo za oglašivače – dovoljan je jedan klik da se sazna više infomacija, prednosti proizvoda, kontakte gdje se proizvodi mogu kupiti ili odmah i kupiti. U tisku dobivamo samo osnovu o proizvodu.

Internet nudi više mogućnosti, virtualnog prostora gdje se “skladište” informacije – tisak je ograničen brojem stranica. Kladim se da NIKAD niste pročitali SVE vijesti na nekom od news portala. A vjerujem da ste u fazama dosade nekad pročitali novine od početka do kraja. Na internetu se možete izraziti – napisati komentar, sudjelovati u raspravama u realnom vremenu. U tisku postoji nešto što se zove “Pisma čitatelja”. Pazite, ne čak ni “Mailovi čitatelja”, nego pisma. Snail mail.

Internet nudi mogućnost objave sad, odmah, SAD! Ako imate dnevnu periodiku u tisku, najbolje što možete pružiti čitatelju je sutra. A do sutra ćete tu vijest pročitati na nekom od internetskih stranica i neće vam pasti na pamet da o tome čitate i u tisku – jer ćete sve već znati.

Internet vam otvara (n+1) novih mogućnosti da BESPLATNO, ponavljam – besplatno uživate u raznovrsnim sadržajima koji vas zanimaju. Tiskovine su obično određene sadržajem i temama – jesam li napomenula da koštaju?

Ono što svakako ne želim jest reći da su tiskovine katastrofa i da nemaju budućnost. Volim čitati magazine, volim uzeti vrijeme da pročitam omiljeni sadržaj, volim ih držati u rukama i uživati. Ali isto tako volim na brzinu saznati što se događa kod nas i u svijetu u par poteza mišem.

Za kraj, komentirala bih rečenicu “Internet je budućnost”. Soooooooooo last decade! Internet je odmah i sad. I svatko tko ovoga nije svjestan, ima VELIK problem.

Davanje izjava dio je posla koji u velikoj mjeri utječe na imidž i zato je važno da ste verbalno i neverbalno usklađeni te ono najvažnije – da ste precizni, suvisli i relevantni.

SVAKAKO:
• Budite nasmiješeni. Mali osmijeh čini čuda. Naravno, ukoliko morate iskomunicirati neku strašnu vijest o nesrećama, otkazima ili bilo kakvim lošim vijestima, budite ozbiljni i profesionalni.
• Budite neupadljivo odjeveni – najbolje poslovno. Važno je da publika čuje ono što želite komunicirati, a ne da ostaneu šoku odvaše odjevne komunikacije.
• Uvježbajte ono što želite reći. Biti će vam lakše.
• Pričajte polako i budite sigurni u sebe. Usotalom, vi ste trenutno najreleavntnija osoba za pričanje o temi, a dokaz za to su novinar i kamerman ispred vas 
• Sugerirajte novinaru neke informacije i detelje o kojima vas nije pitao, možda će mu biti zanimljivi.

NIKAD NEMOJTE:
• Držati ruke u džepovima, jer niste na stadionu nego ispred kamere. Poštujete ljude kojima se obraćate.
• Mahati rukama ili se dirati se po licu tijekom davanja izjava.
• Gledati okolo-naokolo, koncetrirajte se na novinara i prilikom davanja izjave komunicrajte s njim.
• Brzo pričati, guttati riječi i slova. Polako i sugurno recite što želite.
• Davati izajvu nepripremljeni. Zamolite novinara da vam pitanja pošalje unaprijed.
• Koristiti riječi koje nisu u duhu hrvatskog jezika, upotrebljavati jezik ulice ili lokalizme.
• Biti prestrašeni. Većina novinara su profesionalci i pomoći će vam da se opustite prije snimanja. Davanje izjava ne odvija se uživo, tako da imate pravo na pogrešaka koliko god želite.

Nikad, ali nikad nemojte podcijeniti ili svjesno zanemariti njegove želje, navike i potrebe.

Navest ću nekoliko Do’s & Dont’s u ophođenju s korisnicima:

Do’s:
• Pitajte svoje korisnike za mišljenje o nekoj novoj ideji koju želite provesti na stranici. Otvorite blog ili e-mail adresu gdje ćete moći svakodnevno komunicirati s njima. Feedback od korisnika vrlo je važan – možda će im idjea biti nezanimljiva, ali ćete možda dobiti ideju za nešto što će im biti od velike koristi.
• Nemojte drastično mijenjati sadržaj i dizajn na stranicama ukoliko ih o tome niste obavijestili.
• Odgovarajte na njihove upite i rješavajte njihove konkretne tehničke probleme. Korisnici, ali općenito svi mi, volimo kad vidimo da iza neke super cool stranice koju redovno posjećujemo, stoje neki konkretni ljudi koji nam pomažu i susretljivi su.
• NIKAD, ali BAŠ NIKAD, na stranice ne stavljate tekstove koji nisu prilagođeni za internet i koji nisu lektorirani. Nema ništa gore od pravopisnih i gramatičkih pogrešaka u sadržaju. Da, možda je vaša ciljana publika skupina umirovljenika koji imaju završenu osnovnu školu i apsolutno nema pojma o pravopisu, no važno je da ih tretirate kao kraljeve, jer oni to i jesu. Svakog korisnika tretirajte kao da vam je najvažniji na svijetu.

DONT’S:
• Ne spamajte: nitko ne voli dobivati nepotrebne e-mail poruke. Pitajte ih za dopuštenje za slanje newslettera. Zašto trošiti vrijeme i energiju na nekog za koga ste sigurni da nikad neće koristiti/kupiti vašu proizvod ili uslugu? Radije se koncentrirajte na one koji ŽELE kupiti što im nudite.
• Svaki link koji imate na stranici neka vodi tamo gdje treba. NIKAD nemojte „navlačiti“ korisnike da će klikom na link, dobiti neku informaciju koju neće dobiti. To je apsolutno isto da u dućan dođete kupiti slanac, a prodavačica vam uporno daje litru mlijeka. Korisnik ostaje frustriran i zbunjen, i sigurno je da nikad više neće kliknuti na taj link. Pomislite samo kako ovakve situacije utječu na CTR kod bannera.
• Nemojte bombardirati korisnike pop up bannerima. Osobno, od svih pop-up bannera koje sam vidjela na internetu od kad gakoristim, kliknula sam možda na tri. Mišljenja sam da pop-up bannere treba zakonom zabraniti  iako mi je jasno da su odlično sredstvo promocije za nove brandove i imidž kapmanje.
• Provjeravajte da li su vam glavne kategorije i linkovi tehnički ispravni. Stavite se u poziciju korisnika – dolazite na omiljenu stranicu nekoliko puta i tražite određenu informaciju koju nikako ne možete dobiti. Naravno da više nikad nećete otići tamo i pronaći ćete neko novo mjesto gdje ćete pronalaziti informacije.

Kao PR manager, vrlo brzo se specijalizirate za područje koje pratitite. U mom dosadašnjem radnom iskustvu, radila sam u različitim industrijama koje mi uopće nisu bile bliske, ali u kojima sam postala stručna. Ukoliko imate želju i volju, sve se može savladati. U današnje vrijeme dostupnosti interneta, neznanje se ne može ničim opravdati. Shvatit ćete da iz medija, gotovo selektivno, percipirate (samo) one informacije koje su vezane uz vašu branšu i na taj način svakodnevno učite i postajete stručnjak.

Odnosi s javnošću dinamičan su i zanimljiv posao. Doza moći koju imate budući da utječete na stvaranje javnog mnijenja, može biti inspirirajuća ukoliko se ne zlorabi. Ponekad su odnosi s javnošću uhodan posao, ali rijetko kad dosadan. Ponekad ćete na nekom projetku raditi mjesecima i ne ostvariti baš sve ciljeve. Nekad će se dogoditi da ćete u 5 minuta smisliti i plasirati priču o kojoj će se još mjesecima pričati. Važno je samo imati osjetila za „ono što bi moglo zanimati javnost“. I bilo bi poželjno da dobro vladate hrvatskim jezikom, da ste kreativni, komunikativni i imate smisla za pisanje.

Komunikacija s novinarima koja bi trebala biti periodička, važna je u odnosima s javnošću. Ako cijelu situaciju rasčlanimo na jednostavne dijelove, možemo dobiti ovakvu formulu:
Novinarima trebaju zanimljive priče – producirajte im zanimljive priče – garatnirana vam je objava u medijima.

Iz tog je razloga važno da shvatite što zanima novinare, odnosno njihove urednike, odnosno medije, odnosno njihovu publiku. Formalna i neformalna druženja s novinarima olakšavaju vaš posao, jer vam daju informacije o onome što im treba. Pa ukoliko im date materijal ili temu koja im treba, olakšali ste im i ubrzali posao. Win-win situacija za svakoga.
Ukoliko primjetite da novinar ne objavljuje materijale koje mu šaljete, kontaktirajte ga i pitajte koji je razlog za to. Ukoliko su mu vaši materijali nezanimljivi i to je informacija – jer ćete ga moći pitati što bi ga zanimalo da znate za buduće situacije.

Većina novinara s kojima sam radila i radim su simpatični ljudi kojima ponekad nedostaje tema. Zato ih nazovite, posaljite mail s par ideja koje bi im mogle biti od koristi ili barem inspiracije. Kontakti s novinarima donijeli su mi korisna iskustva – upoznala sam velik broj zanimljivih ljudi (s nekima od njih sam se i sprijateljila), u druženjima mogu se saznati razne korisne informacije i važno je da znaju da se mogu osloniti na vas. Odnos koji imate s novinarima nije isključiv samo na poslovnoj razini, važno je da se mogu osloniti na vas i kad trebaju neku infomaciju ili kontakt koji apsolutno nema veze s vama, vašom tvrtkom ili proizvodom.

U odnosima s novinarima NIKAD nemojte:
• Obećati da ćete im do xy sati isporučiti press materijale koje vas traže, a znate da se to neće dogoditi. Poštujte novinare i njihovo dragocjeno vrijeme.
• Predlagati teme koje nećete moći odraditi zbog X razloga.
• Biti preagresivni i kruti. Ako ne ide na jedan način, probajte drugačije. Nekako ćete se već naći na pola puta.
• Raditi probleme i prijetiti ukoliko i u javnost izađe nešto što bi vama ili vašoj tvrtki moglo štetiti.
• Raditi probleme ukoliko je novinar odabrao neki drugi izvor informacija umjesto vas. Ponekad i konkurencija bude brža ili zanimljivija od vas. No to je samo bitka, a ne rat.
• Davati nepotpune, netočne i lažne informacije.