No primijetila sam da najveću muku mučimo ne toliko s neznanjem, koliko sa stavom „što vi znate“. Bilo poslodavaca, bilo klijenata ili suradnika. Što samo po sebi ne bi bio problem da ti isti ljudi nama profesionalcima prepuste da radimo svoj posao, a oni da ubiru plodove (našeg) rada.

Uzmimo čest primjer. Manji klijent dolazi u marketinšku agenciju i ima vrlo ograničen budžet. Nakon brifiranja i razvoja strategije oglašavanja, agencija daje prijedloge kreiranja vizuala kampanje ili stranice te prijedlog medija plana koji je ciljano napravljen da targetira željenu publiku. Jednostavno, zar ne? Gotovo u pravilu, takav tip klijenta se javlja nekoliko dana kasnije s komentarima da će on u vlastitom aranžmanu napraviti vizual (čitaj „od tetke mali radi čuda u Photoshopu i radi sajtove u garaži“) te da bi htio napraviti par izmjena u medija planu. I u tom trenutku se jedna skromna, ali učinkovito posložena kampanja koja donosi korist, pretvara u bacanje novaca u vjetar.

Klijenti po običaju ne razumiju zašto je ponekad s ograničenim budžetom bolje ići u medije koji su targetirani, ne razumiju da je bolje da ih „vidi“ manji broj visoko motiviranih ljudi, nego golema količina ljudi koja neće ni doživjeti njihov oglas. No budući da je klijent uvijek u pravu (a-ha!) te da gotovo u pravilu vlasnik/direktor ima ego do svemira i natrag, kampanja završi jednim prikazom u najčitanjim novinama, portalima i sl., pa od kampanje nema nikakve koristi. Ponekad tako odrađene kampanje završe toliko kriminalno da ih agencija ne želi uvrsiti u svoj portfolio.

Pitam se zašto onda klijenti uopće dolaze u agencije? Misle li da im agencije sa svim svojim klijetima i iskustovom ne mogu pružiti najbolje? Zašto posao ne prepuste profesionalcima koji znaju što rade i koji žele najbolje za klijenta?

Usporedite ovu situaciju s odlaskom u skupi restoran za kojeg ste samo čuli riječi hvale. Glavnom kuharu objasnite što biste rado jeli i nakon njegovih prijedloga temeljenih na vašim preferencijama i njegovom bogatom kulinarskom iskustvu, kažete mu da biste vi predloženo jeli bez ovog začina, s ovim prilogom, da ste donijeli svoj pribor za jelo i da vam ne treba stolnjak. E pa evo vam onda ćevapi, kad bolje niste ni zaslužili.

1. Uniqlo
http://www.uniqlo.jp/uniqlock/
Ovo je stranica japanske robne marke Uniqlo koja je u cjelosti napravljena na izmjeni sadržaja:  5 sekundi se na stranici prikazuje sat (prilagodljiv vremenskim zonama koji odbrojava), a 5 sekundi djevojke plešu obučene  u Uniqlo odjeću koja je prilagođena dobu dana. Cijeli site nudi mnogo featurea i mogućnosti. Ova kampanja je dobila brojne nagrade i primjer je maštovitog prezentiranja već pomalo, s marketinške strane, dosadnog proizvoda.

2. Scandinavia Online kampanja
http://www.coloribus.com/paedia/prints/2008/06/12/202128/
Osobno, meni najdraža i najoriginalnija kampanja.  Ovi genijalci radili su bannere u real timeu. Kako? Zaposlili su nekoliko ciničnih i duhovitih copy writtera koji su pratili sadržaj na jednom od vodećih news portala. Nakon što bi pratili sadržaj (vijesti, članke) portala prema njima su kreirali dizajnerski vrlo jednostavne bannere. Primjerice, svaki banner bi bio njihov vlastoručno napisan komentar na pripadajući tekst na stranici. (Zamislite primjerice tekst o ostavci Sanadera i iznad njega banner na kojem piše „Ivo, Ivo, zašto nas ostavljaš?“. Pa TKO ne bi kliknuo na to?)
Budžet za ovu kapmanju bio je oko 100 000 eura, CTR je bio izvanredan, kampanja i više nego uspjela, a kako je to izgledalo pogledajte ovdje – http://www.solcomments.com/en/ )

3. Nine inch nails kampanja
Popularan band, brojni fanovi…i potpuno drugačija priča. Cijela ova kampanja zavrtila se na principu kompjuterskih click and point igara, s malim prizvukom Matrixa. Poanta kampanje bila je dobiti informaciju, predmet ili nešto treće, riješiti zagonetku i ići dalje.

Kako je to izgledalo? Otisnuto je 50 majica Nine inch nailsa koje su podijeljene na koncertu. Svaka majica sitnim je isprintom sadržavala IP adresu, tako da to uopće nije bilo uočljivo. Neki od nerdova su to uočili ukucali je i došli na site gdje su trebali ostaviti svoju mail adresu i ime, te proslijediti taj link prijateljima. Na nekom od sljedećih koncerata, 50 memory stickova bacili su u u WC školjku.  Oni koji su ga izvukli i „proroštali“ – našli su neke skrivene fileove sa muzikom. Nakon sto su ti fileovi otvoreni, na određenoj minutaži pojavio se broj kojeg su trebali ukucati na site kako bi dobili neke sljedeće informacije.
Na kraju su svi ti zagriženi fanovi koji su „pratili priče“ dobili na kućne adrese mobitele (kao u Matrixu ) i slijedili daljnje upute te na koncu svega dobili svoju nagradu: Nine inch nailsi su za tu probranu ustrajnu ekipu održali eksluzivan koncert uz brdo poklona i materijala grupe.

4. HBO Voyeur
Ova kampanja je moj favorit (vjerojatno zato što volim ćirit ljudima kroz prozor i užasno sam znatiželjna) http://archive.bigspaceship.com/hbovoyeur/
Produkcija ovog sitea je koštala 7 milijuna dolara. Svaki od filmića traje i traje i traje i ima svoju priču…Na ovom možete izgubiti cijeli dan.

6. Mini mikrostranica

http://neverinneutral.com/mini_minimalism/microsite/index.html

Sve sto se željeli znat o Miniju u vremenu kojeg imate (ili nemate)

7. A blind call

Korisna, praktična i humanitarna kampanja. Znate one situacije kad si fino popijete, ugurate mobitel u preuske hlače i on automaski nazove nekog jadnika iz vašeg imenika koji je prvi u imeniku i zove se Adrian ili tako nešto? E pa, belgijska liga slijepih osoba pokrenula je kampanju da ljudi kao prvi kontakt stave njihov broj pod imenom „A blind call“. Pa kad slučajno neplanirano počnete nazivati nekoga – neka to barem bude neka humanitarna druga. Svaki poziv prestaje nakon 30 sec i kosta 0,75 e. Eto, budite darežljivi kad ste u cugi.

8 . Non stop Fernando

http://www.nonstopfernando.com/
Kampanja Emiratesa za let do Sao Paola. Uglavnom, pronašli su čovjeka koji 14 i nešto sitno sati priča o tome zašto je super posjetit Sao Paolo, sto treba vidjeti…uglavnom – tih 14 sati je točno onoliko koliko treba od nekog grada (zaboravila sam) do Sao Paola. Čak u avionu možete gledati cijelih 14 sata priče na ekrančiću.