Poslužit će vam dobri, stari, BESPLATNI PR.

Kada kažem besplatni, mislim na onaj koji se radi kako bi se s jedne strane promoviralo, a s druge strane pomoglo i informiralo javnost o nekoj temi.  Old school odnosi s javnošću, odnosi s javnošću kakvi bi trebali biti da postoji nezavisno, objektivno novinarstvo.  S tom temom otvorila bih Pandorinu kutiju, pa ću jednostavno stati i vratiti se na temu kako svoj proizvod ili uslugu prezentirati u medijima.

Prvo o čemu morate razmisliti jesu vrline vašeg proizvoda/usluge. Upamtite da to samo po sebi nije dovoljno za medijsko praćenje, jer mediji već odavno ne objavljuju vijesti o tome kako je određeni proizvod najjači/najbolji/najnoviji na tržištu. Ako vaš proizvod/usluga stvarno pomaže ljudima i dobar je, to još uvijek nije dovoljno. Trebate ga staviti u širu sliku – sliku društva, zajednice ili pojedinca. Kako vaš proizvod/usluga pomaže kvalitetu života društva, zajednice ili pojedinca? Kako utječe na, primjerice, promjenu stila života i kako ta promjena utječe na te konkretne osobe? Što dobroga vaš proizvod/usluga donosi nekoj skupini ljudi i po čemu je poseban?

Kad odgovorite na sva ta pitanja i posložite „priču“ u glavi, razmislite o ljudima za koje biste voljeli da dobiju tu informaciju.

Drugo, saznajte koje medije prati ta skupina ljudi i kontaktirajte ih, odnosno kontaktirajte novinare tih medija. Nemojte se bojati novinara, oni su isto tako osobe koje zarađuju svoju plaću i koje su u stalnoj potrazi za novim i zanimljivim vijestima. Nazovite, pronađite one koji prate branšu kojom se bavite, kontaktirajte ih, ukratko im ispričajte „priču“ o svom proizvodu – dajte im što više informacija. Pokušajte se staviti u njihovu perspektivu – perspektivu u kojoj oni žele svojim čitateljima ponuditi nešto novo, zanimljivo i korisno. Pa ako vaš proizvod/usluga mogu biti upravo takvi, na dobrom ste putu.

Treće, pružite novinarima sve informacije o proizvodu/usluge, ali isključivo kad vas oni to zatraže. Nemojte puniti prepune novinarske inboxe vašim promomaterijalima, jer ih oni zbog nedostatka vremena ili zanimanja vjerojatno neće niti pogledati.

Četvrto, ako vas novinar odbije, nemojte to shvatiti osobno. Krenite dalje, obratite se novinarima drugih medija koji isto prati vaša ciljna skupina.

Peto, pratite svoje objave u medijima i vodite evidenciju. Dobro će vam doći prilikom komunikacije s novim klijetima i gradnje branda.

Na žalost, takve se informacije plasiraju javnosti/publici koja može stvoriti negativan stav i negativno konotirati vašu tvrtku/klijenta – a tom analogijom te loše informacije dolaze i do vaših klijenata, od kojih, u konačnici, živite.  Ispravak netočne informacije (demanti) nikako ne može nadoknaditi nastalu štetu, jer on je uobičajeno malog formata i neprimjetan, u odnosu na članak koji je pr.  bio razvučen preko cijele duplerice.

I što učiniti? Tražiti objavu ispravke? Tužiti medij? Kako vratiti ugled? Kako javnost upozoriti da im je pružena informacija koja je netočna? Na žalost nikako.  Ispravak informacije nema istu snagu kao i članak koji je nanio štetu i ne može uvjeriti javnost u suprotnu točnu informaciju, što znači da je šteta nepovratno učinjena.

No što sa klijentima? Navela bih primjer jedne moje kolegice koja je, nakon objave netočne i namjeno negativne informacije po njenu tvrtku, odlučila klijentima poslati službeni ispravak informacije (upućen novinama koje su informaciju objavile) te jedan mail u kojem na jedan normalan, ljudski način pojašnjava nastalu situaciju i u kojem tumači kako su novinarski napisi netočni. Sama komunikacija u mailu je vrlo jasna, korektna i njome se klijentima pojašnjava pravo stanje stvari. Nema nikakvog optuživanja novinara, medija koji je (netočnu) informaciju objavio. Odličan potez jedne „piaruše“ koji pokazuje a) brigu za klijente u vidu pojašnjavanja nastale situacije b) brigu za brand te c) ljudski pristup rješavanju problema.

Iz osobnog iskustva, mogu savjetovati da je jako važno reagirati – i prema mediju i prema svim javnostima/publikama koje su mogle netočnu informaciju primiti. Ako mediji sustavno objavljuju netočne informacije o vašoj tvrtki/nadređenom/klijentu (dok s druge strane vi dobro radite svoj posao, surađujete s novinarima, dajete im pravovremene odgovore na upite i sl.), smatram da je pametno zaštitu potražiti putem suda i financijski nadoknaditi štetu koja vam je učinjena.

Također je važno naglasiti da je PR kampanja proces koji traje i koji je interkativan; koji daje informacije i odgovara na upite javnosti, a istovremeno osluškuje kako ta ista javnost „diše“ i pronalazi nove momente koje može iskoristiti. Zato je važan pravi tajming, odnosno pravodobnost.

Ponekad odnosi s javnošću ovise o aktualnim okolnostima, globalno i lokalno. Zato je važno da je PRovac dobro informiran i da razmišlja „novinarski“- da razmišlja iz perspektive novinara. Ako vidite da je aktualno nešto o čem vi ili vaša kompanija znate puno, kontaktirajte novinare i ponudite im vaše viđenje situacije.

Prema vlastitim iskustvima i iskustvima kolega, jedan od velikih problema s kojim se PRovci susreću je postojanje hijerarhije u poslovnom sustavu koji, gotovo u pravilu, uzrokuje kašnjenje. Mnoge dobre PR akcije koje nastanu analizom aktualnog stanja u svijetu ili državi, osluškivanjem javnosti i pronalaskom neiskorištenog medijskog prostora, a trebaju se ad hoc odraditi, zapnu negdje u bespućima administracije.

Ako svaka planirana informacija za objavu, ideja ili materijal trebaju biti odobreni od strane nadređenih ili uprave (do kojij je vrlo teško doći zbog brojnih obaveza), zaboravite osluškivanje javnosti. Ako ne možete odlučiti u roku od pola sata što biste mogli plasirati medijima, zaboravite. Jer trebat će vam još vremena za produkciju materijala, distribuciju…A onda će već biti kasno.

Ako osoba zadužena za odnose s javnošću nema slobodu raditi samostalno i donositi odluke prema vlastitom nahođenju, onda možete biti sigurni da će mnogo medijskog prostora jednostavno otići u vjetar. Ili možda konkurentu.

Komunikacija s novinarima koja bi trebala biti periodička, važna je u odnosima s javnošću. Ako cijelu situaciju rasčlanimo na jednostavne dijelove, možemo dobiti ovakvu formulu:
Novinarima trebaju zanimljive priče – producirajte im zanimljive priče – garatnirana vam je objava u medijima.

Iz tog je razloga važno da shvatite što zanima novinare, odnosno njihove urednike, odnosno medije, odnosno njihovu publiku. Formalna i neformalna druženja s novinarima olakšavaju vaš posao, jer vam daju informacije o onome što im treba. Pa ukoliko im date materijal ili temu koja im treba, olakšali ste im i ubrzali posao. Win-win situacija za svakoga.
Ukoliko primjetite da novinar ne objavljuje materijale koje mu šaljete, kontaktirajte ga i pitajte koji je razlog za to. Ukoliko su mu vaši materijali nezanimljivi i to je informacija – jer ćete ga moći pitati što bi ga zanimalo da znate za buduće situacije.

Većina novinara s kojima sam radila i radim su simpatični ljudi kojima ponekad nedostaje tema. Zato ih nazovite, posaljite mail s par ideja koje bi im mogle biti od koristi ili barem inspiracije. Kontakti s novinarima donijeli su mi korisna iskustva – upoznala sam velik broj zanimljivih ljudi (s nekima od njih sam se i sprijateljila), u druženjima mogu se saznati razne korisne informacije i važno je da znaju da se mogu osloniti na vas. Odnos koji imate s novinarima nije isključiv samo na poslovnoj razini, važno je da se mogu osloniti na vas i kad trebaju neku infomaciju ili kontakt koji apsolutno nema veze s vama, vašom tvrtkom ili proizvodom.

U odnosima s novinarima NIKAD nemojte:
• Obećati da ćete im do xy sati isporučiti press materijale koje vas traže, a znate da se to neće dogoditi. Poštujte novinare i njihovo dragocjeno vrijeme.
• Predlagati teme koje nećete moći odraditi zbog X razloga.
• Biti preagresivni i kruti. Ako ne ide na jedan način, probajte drugačije. Nekako ćete se već naći na pola puta.
• Raditi probleme i prijetiti ukoliko i u javnost izađe nešto što bi vama ili vašoj tvrtki moglo štetiti.
• Raditi probleme ukoliko je novinar odabrao neki drugi izvor informacija umjesto vas. Ponekad i konkurencija bude brža ili zanimljivija od vas. No to je samo bitka, a ne rat.
• Davati nepotpune, netočne i lažne informacije.