PRovokacija.com

Koliko redakcija je jednom izdanju stvarno potrebno?

, lis.16, 2009, u Internet, Zanimljivosti

tipkanjeS prelaskom mnogih tiskanih izdanja i na internet, postavlja se pitanje postoji li potreba za dvije redakcije koje će sadržajem puniti print odnosno web. Zašto mnogi časopisi troše novac na produkciju sadržaja i za web i za print? Postoji li konkretan razlog zašto novinari ne bi mogli pisati i za print i za web? Trebaju li, ukoliko rade navedeno, biti dodatno financijski stimulirani?

U idealnoj budućnosti, novinari će odlaziti na presice ili mjesta zbivanja i producirati sadržaj i za print i za web. To neće biti isti sadržaj, budući da se struktura novinarske forme za navedene medije razlikuje i potrebne su modifikacije. Novinar budućnosti će prilagođavati svoj novinarski uradak i koristiti svaki mogući medij da plasira potrebnu informaciju. Primat će jednu plaću i svoj posao gledati kao jedinstven, a ne kao osnovni posao u printu ili webu plus rad na dodatnim medijima kojeg radi besplatno.

U nas je nekako uvriježeno stanje da u nekim izdanjima postoje dvije redakcije – jedna za web, a druga za print. Situacija prije ove donosila je produkciju isključivo tiskanih materijala koje bi onda neki administrator bez prilagodbe uploadao na stranicu. Danas kada se i u Hrvatskoj shvatilo da pisanje za print nije isto što i pisanje za web izdanja, postoji priličan otpor u prihvaćanju činjenice da bi jedna osoba trebala opsluživati raznovrsne medije istih izdanja. U vodećem njemačkom tjedniku je vladao veliki otpor prema navedenim promjenama. Starija „škola“ novinara nije bila vična novim tehnologijama i apriori je gledala na nove zadatke kao na dodatni posao za kojeg nisu plaćeni. Nakon brojnih edukacija cijele redakcije, vrlo je jasno definirano kako za osobe koje ne budu obavljale svoj posao za oba medija, u redakciji više neće biti mjesta. Prilagodba se nekima čini kao drastičan potez , a nekima kao prilika.

U Hrvatskoj su se u mnogim medijskim kućama događale situacije da su redakcije startale kao svaka za sebe, zatim se radi smanjenja troškova spajale u jednu, a nakon toga opet razdvajale. Prema mojem mišljenju, to se događalo zbog toga što je web za mnoge novinare još uvijek neki „neistraženi teritorij“ o kojem nemaju previše znanja. Budućnost bi nam trebala donijeti nove vrste redakcija – novu generaciju novinara koja će se znati primiti u koštac sa svim medijima koji postoje, a s njima i urednike koji će sadržaj znati usmjeravati što na print, a što na web, a što na oba izdanja.

:, , , , ,

1 komentar na ovaj članak

  • mislav

    kod nas se formiraju web redakcije koje u pravilu broje do 5 ljudi (govorim o medijima koji imaju i print i web) koji kopiraju vijesti iz drugih novina te agencija i produciraju ih kao svoje te pokušavaju na brzinu doći do sponzora. kada vide da to nije samo tako i taj mali broj ljudi se smanjuje. Ljudi koji se ozbiljno bave webom i uz klasične vijesti produciraju i video, aaudio i ostale fore zarađuju ozbiljan novac (ali i ulažu ozbiljan novac te na web gledaju kao dugoročne projekte) Zato i jesu vodeći hrvatski portali.

Dodajte komentar!

Tražite nešto specifično?

Upotrijebite formu za pretraživanje: