PRovokacija.com

Na svom radnom mjestu često dobivam razno-razne press materijale koje pročitam, čisto da vidim kako moje kolege rade svoj posao. I ono što mogu zaključiti jest je da mnogi nemaju pojma o tome kako se, s kojim ciljem i ZAŠTO radi PR. Katastrofalne novinarske forme, loš stil, nerelevantne informacije i nabacane rečenice „zbrda zdola“ stil su mnogih mojih kolega.

Ovih dana mi je u inbox došao press release jedne velike hrvatske tvrtke koja je svekoliku javnost obavijestila o eventu kojeg je održala. S obzirom na veličinu tvrtke, njen uspjeh i image koji ima u javnosti, bolje joj je da nema nikakav PR – jer je ovo što radi jako, jako loše. Pročitavši cijeli mail u kojem je poslana objava, mogu zaključiti da je samo poruka u tekstu maila bila relativno korektna.

Što je bilo loše?  Krenimo redom:

1. Naslov e-mail poruke:

Totalno nezanimljiv. Svatko tko se bavi PR treba razmišljati na način da naslov treba privući novinara da ga otvori – među ogromnim količinama mailova koje prima svakodnevno. Zato treba izbjeći općenitost i izvući zanimljivost.

2. Težina e-mail poruke: u navedem mailu bilo je 5 fotografija koje su sve skupa težile 2,5 MB. I to bez samog dokumenta s objavom. Zašto zakrčiti već pune novinarske inboxe? Imate svoj web site i tamo postavite 3 milijarde fotografija ukoliko možete, a novinaru pošaljite samo link.

3. Objava za medije: U ovom slučaju preloša. Zašto?

a) Nema naslova

b) Nema mjesta i datuma objave

c) Nema jasno istaknutog leada

d) Cijela objava napisana je kao tekst, a ne kao priopćenje

e) Glavna vijest uopće nije razrađena i objašnjenja (odgovori na 5 novinarskih pitanja)

f) Previše nebitnih informacija o popratnim događajima, malim partnerimai sl.

g) Nema podataka osobe koja se treba kontaktirati u slučaju potrebe za dodatnim informacijama

h) Nepostojanje korporativnog identiteta, odnosno službenog memoranduma

i) Nedostatak „general“ teksta o tvrtki koji UVIJEK mora biti prisutan u svakom priopćenju za javnost

4. Ovakva objava ne može se copy/pasteat, niti u cijelosti niti u dijelovima.

Zahtijeva previše novinarskog truda i vremena i vrlo je vjerojatno da će završiti u folderu „Obrisano“.

Imam osjećaj da PRovci nikako ne mogu shvatiti novinarski princip razmišljanja te da ih možda i malo podcjenjuju kad im šalju ovako loše, nekićene i nerelevantne materijale za novinare. Kada se shvati da smo potrebni jedni drugima i da svatko od nas mora korektno raditi svoj posao, možda ćemo mi iz PR imati više uspjeha u objavljenim materijalima i istovremeno novinarima olakšati posao.